четвртак, 12. март 2020.

Saga o Inglinzima



VI

Priča se da je jednom Odin došao sa  diima* u Severnu zemlju i počeo da uči ljude raznim veštinama. Odin je bio najslavniji od svih i od njega su ljudi učili sve veštine, jer je on njima vladao, mada ih nije učio. Sad treba da se ispriča zbog čega je on bio tako slavan.

Kada je sedeo sa svojim drugovima bio je tako lep i tako veličanstven, da je svakome bilo milo da ga pogleda. A u boju se neprijatelju činio strašnim. Mogao je, pre svega da menja svoje obličje kako je hteo. Umeo je da govori tako lepo i tečno da su se svakom njegove reči dopadale i svako je verovao da su istinite.U njegovom govoru je sve bilo skladno, kao u onome što se naziva poezija. On i njegovi žreci nazivali su se majstorima pesme** jer je od njih potekla ta veština u Severnim Zemljama.

Egishjalmur- simbol moći koji je mogao nekog učiniti strašnim

Odin je mogao da učini da njegovi neprijatelji odjednom oslepe, ogluve ili da ih obuzme užas, a da ih oružje i ne rani, ne više nego prut. Njegovi su se rаtnici bacali u boj bez oklopne košulje, bili su razjareni kao besni psi, grizli su i ujedali i bili snažni kao medvedi. Ubijali su ljude a oganj i mač nisu mogli da ih povrede. Takve borbe nazivaju se berserkama.***

VII

Odin je mogao da menja svoje obličje. Za to vreme njegovo telo je ležalo kao da je mrtav, ili kao da spava, a on bi bio ptica, ili zver, riba ili zmaj. Za jedan tren mogao je da stigne i u najudaljenije krajeve, da obavi nešto što je potrebno, za njega ili njegove ljude i da se vrati.****




Mogao je rečju da utiša more i ugasi vatru, da okrene vetar na koju god hoće stranu. Imao je lađu koja se zvala Skindblandir. Preplovio je na njoj velika mora, a mogla je da se savije kao rubac. Odin je nosio svuda sa sobom glavu Mimira i ona mu je pričala mnogo toga iz drugih zemalja. Ponekad je prizivao mrtve iz zemlje ili sedeo ispod obešenih. Zbog toga su ga zvali vladarem mrtvih. Imao je i dve vrane koje je naučio da govore. Letele su iznad mnogih zemalja i sve mu zatim pričale. Zbog toga je on bio veoma mudar. Svoja ova iskustva uneo je u Rune i pesme koje se nazivaju galdor (bajalice). Zbog toga se Asi nazivaju majstorima galdora.



Odin je vladao i veštinom koja je najznačajnija od svih. Zove se čaranje*****. Pomoću čaranja mogao je da predviđa budućnost, mogao je da donosi ljudima bolest, nesreću ili smrt, da im oduzme razum i snagu i iste podari drugima. Muškarci su zazirali od čaranja , jer su se tome izveštile žene. Odinu su bile poznate sve čarolije, znao je gatke pomoću kojih se otvaraju zemlja, stene, kamen i humke. Rečju je oduzimao snagu onima koji su tamo živeli, ulazio i uzimao šta bi hteo. 

Te njegove moći su ga proslavile. Njegovi neprijatelji su ga se bojali, a prijatelji su verovali u njegovu moć. Žrecima je preneo mnoge svoje veštine. U mudrosti i čaranju samo je on bio bolji od njih. I drugi su ljudi dosta naučili od njega, tako da je čaranje bilo veoma rasprostranjeno i veoma se dugo održalo. Ljudi su se klanjali Odinu i njegovim žrecima, bilo ih je 12, nazivali su ih svojim bogovima i verovali u njih. 

Odin budi mrtvu proročicu Valu (Voluspa)



*dii ili dijami su u "Sagi o Inglinzima" vladari-sveštenici. Snori Sturluson je verovao da su bogovi bili ljudi sa posebnim moćima, koji su poveli svoj narod iz Azije u Skandinaviju. Vođa dijama bio je Odin.

** poezija je na islandskom ljóð što stoji u tesnoj vezi sa hljóð- zvuk, jasno je da se radi o magijskim pesmama, bajalicama (galdoru). 

***berserkeri, Odinovi ratnici koji su pod dejstvom raznih opojnih sredstava (halucinogene biljke kao što su jedić, pečurka muhara i sl.) ulazili u borbu. Praktikovanjem neke vrste šamanske, a verovatno i runske magije oni su dovodili sebe u stanje transa i povišene borbenosti.

****Astralna i eterična projekcija su tehnike kojim se napušta fizičko telo i operiše sa drugim (astralnim ili eteričnim telom). Promena obličja ili hamrfarir je tradicionalna tehnika šamanskog tipa kojom je, kao što vidimo, vladao i Odin.

***** u originalu seiðr


Bog se gostio u Valhali, Bagdala, Kruševac

петак, 21. фебруар 2020.

Život na vikinškoj farmi





  Život na farmi tokom vikinškog doba (8.-11.v) značio je težak i neprekidan rad. Većina farmera gajila je dovoljno žitarica da prehrani porodicu, radnike (ukoliko ih je imala) i životinje. "Vikinzi" su zapravo ponajviše bili farmeri, iako su povremeno lovili ribu, trgovali i gusarili. Vikinške farme su u proseku bile male, osim ako gazda nije bio veoma bogat. Neki farmeri više su voleli izolaciju dok su se drugi udruživali u neke vrste farmerskih naselja.

Sledeće životinje gajile su se na vikinškim farmama:krave,ovce, koze, svinje, guske, patke, kokoške

Od povrća koje je gajeno najpopularnije je bilo sledeće: razne vrste kupusa, beli luk, crni luk, praziluk, repa, pasulj, grašak

A od žitarica: ječam, raž,ovas


S obzirom na to da su skandinavske zime bile vrlo oštre, životinje su tokom zime morale da žive zajedno sa ljudima. To je značilo i da je farmer mora biti snabdeven sa dovoljnom količinom sena, da bi stoka mogla da prežive zimu. Osim bašti u kojima su gajili povrće, neki farmeri vikinškog doba imali su i voćnjake sa jabukama.

Kada bi muškarci odlazili u ribolov, trgovinu ili gusarenje, žene su vodile farmu. Zbog toga su žene imale malo više moći u vikinškom društvu, više nego žene drugih naroda u to doba (položajem žena bavili smo se u posebnom tekstu). Deca nisu išla u školu. Sve što su trebala da nauče, učila su od svojih roditelja - devojčice da se bave ženskim poslovima, a dečaci - radu na farmi i onom van farme :).



Tokom leta, stoka je odvođena u predele sa većom nadmorskom visinom, što je praksa česta među stočarima. Svinje su puštane da se slobodno hrane sve do zimskog perioda kada bi dolazilo vreme za svinjokolj. Konji su držani u blizini farme jer su služili za transport i vuču. One životinje koje su služile za mužu takođe nisu odvođene u brda. Mlečni proizvodi su se, inače, cenili više od mesa. Farmeri vikinškog doba znali su da spravljalju sir, surutku, maslac, mlaćenicu...

Nažalost, ne znamo mnogo o vikinškom oruđu jer je malo toga ostalo sačuvano tokom perioda od 1000 godina. Znamo da se koristio neki primitivan plug koji se nazivao "ard" i da su imali magijske obrede vezane za to oruđe. Praznik blagosiljanja pluga slavi se i danas među Asatruancima.

Prevod teksta "Life on a Viking farm" - https://www.historyonthenet.com/life-on-a-viking-farm



петак, 24. јануар 2020.

Vatra i Led



Osnovni elementi u nordijskoj mitologiji su Vatra i Led. Mešanjem ove dve sile nastaje svet. Oni su kao Jin i Jang, jedno drugo prožimaju, u večitom kosmičkom plesu. I jedna i druga sila značajne su za funkcionisanje našeg sveta, bez jedne i druge se ne može. Tačnije, bez njihovog međusobnog odnosa, ove HARMONIJE SUPROTNOSTI.

Led je sila kristalizacije i skupljanja, Vatra - rastvaranja i širenja. Još je grčki filozof Empedokle govorio da se svemir širi i skuplja, mnogo pre nego što je nauka to pokazala. Radi se zapravo o smeni kosmičkih ciklusa, Braminom udahu i izdahu, Svarogovom danu i Svarogovoj noći. Po Empedoklu ovo se dešava pod dejstvom dve kosmičke sile- Ljubavi i Mržnje. To su, dakle, u oblasti fizike - Led i Vatra.


I jedan i drugi princip su istovremeno kreativni i destruktivni. Tokom zime Led može doneti smrt i uništenje, ali u Ledu je takođe seme života. Ližući primordijalni Led, krava Audhumla oslobađa prvo živo biće, diva Imira. Što se Vatre tiče, jasno je kako ova sila može biti stvarajuća, jer toplota daje život. Vatra je destruktivna, ali pročišćujuća sila, bez koje novi svet ne bi mogao da se rodi.

Pre nego što nastupi Sumrak Bogova, Ragnarok - dolazi do smene perioda Leda i perioda Vatre. Oni plešu poslednji put u jednom kosmičkom ciklusu. Prvo nastupa Ledeno doba, Velika Zima, Fimbulvetr. Onda dolazi do kosmičkog požara. Zatim sve kreće iz početka....

среда, 3. јул 2019.

Baldr i Loki





  Baldrova smrt jedan je od najpoznatijih mitova, i u nordijskoj mitologiji zauzima centralno mesto. To je priča o završetku Zlatnog doba koje će se vratiti tek nakon što prođe period „Kali Yuge“. Ujedno, to je priča o večnim smenama svetlosti i tame, smenama koje čine makrokosmičke i mikrokosmičke cikluse... Smena dana i noći (slepi Hod je Noć koja ubija sjajni Dan), godišnji ciklus (smrt i ponovo rođenje boga Sunca), opadanje duhovnosti i preovladavanje materijalizma, duhovna smrt i ponovno rođenje. Simbol svih ovih ciklusa je Runa Jera.


Njeno mesto u runskom sistemu krije veliku tajnu: da bi neko zaista umro (Eihwaz), mora prvo biti zaista živ. Tek onda može ponovo da se rodi (Perdhro). Ukoliko to nije slučaj, Život ne postoji u pravom smislu reči, a Smrt je tek konstantovanje činjenice. Zapitajte se koliko ljudi oko vas zaista živi u pravom smislu reči, a koliko su, u suštini, u stanju Ise (neosvešćenosti, pasivnosti, inercije).

Interesantno je i što Jeru zapravo čine dve Rune Kenaz. Tu opet vidimo Baldra i Lokija iz ovog mita, zemaljsku i nebesku vatru (Loki je Loge tj. vatra, Baldr je materijalno ali i duhovno Sunce, otud njegovo „nebesko“ određenje). Naši preci su oduvek verovali u višestruku formu vatre, pa je ovo shvatanje, kao i npr. ideja o Svarogu i Svarožićima, odjek drevnog shvatanja o trostrukom Agniju. Treća forma Vatre kod Nordijaca je, naravno, ona kosmička, koja kao kreativna sila inicira nastanak Univerzuma, ali i koja ga uništava na kraju jednog kosmičkog ciklusa.

петак, 24. мај 2019.

Voluspa


Odin iz stoletnog sna budi uspavanu proročicu Valu. Ona mu saopštava tajne nastanka sveta, tajne bogova i proriče njihov kraj u Ragnaroku, Sumraku bogova.






          1.                  
Za pažnju molim svete rodove
sve silne i sitne
Heimdalove sinove;[1]
želiš li, Valfadere,[2]
da ispričam priče stare,
koje drevni spevaše,
koje pamtim prve?    

          2.                  
Jotuna se prvih sećam
u prastarju rođenih
 onih što me othraniše
nekada davno (3) 
pamtim devest svetova
njih devet na drvetu    
čije moćno korenje
                                         stajaše pod zemljom (4).                                       
                                                        
                         
            3.                   
Doba beše davno
kad Imir bejaše.
nit' peska, nit’ pučine,
ne beše, ni talasa;
zemlja ne postojaše,
niti nebo iznad
ni trave ne beše
samo Ginungagap.[5]

       4.                   
Dok sinovi Burovi
tlo ne uzdigoše,
oni što silni
Midgard stvoriše;[6]
zemlja beše zelena,
zalistala lukom,
a kamenje grejaše
Sunce sa juga.

       5.                   
Sunce pruži sa juga,
sestra Mesečeva, [7]
svoju desnu ruku
preko celog neba;
ona ne znade
gde je njen dom
Mesec ne znade
moć koju ima.
nit' znadoše zvezde
gde da se smeste.

         6.                   
Tad sedoše bogovi
na stolice za većanje
svi sveti i silni
pa održaše savet;[8]
noći i mene,
oni imenovaše
dadoše nazive
zori i danu,
ustanoviše veče
i vreme užine
odrediše kako
da broje se godine.

        7.                   
Sreću se Asiri[9]
na polju Idavolu,
hram i svetilište
visoko stesaše;
nakovnje stvoriše,
klešta napraviše,
alat spraviše
i nakit skovaše.

8
U miru svog doma
na tablama se igrahu,
ne znadoše šta znači
nemati zlata,
sve dok ne dođoše
one tri neveste,
moćne i silne
iz divovskog sveta.[10]

         9.                   
Tad silni i sveti
bogovi sedoše
na stolice za većanje
I savet se održa;
većahu kako da
stvore patuljke
od krvi Brimija
i Blainovih udova.[11]

    10.               
Motsognir tamo
beše najpoznatiji
u plemenu patuljaka,
a  Durin drugi;
patuljke od zemlje
mnoge stvoriše
čoveku slične,
k'o što reče Durin.[12]

      11.               
Nii i  Nidi,
Nordri i Sudri,
Austri i Vestri,
Atjolf i Dvalin,
Bivor, Bavor,
Bombur, Nori,
An i Anar,
Mjodvitnir, Ai.

     12.               
Vig i Gandalf,
Vindalf, Train,
Vit i Lit
Tek, Tror i Torin,
Nir i Nirad,
Regin i Radsvid
sad sve patuljke
redom nabrojih.

     13.               
Fili, Kili,
Fundin, Sviur,
Hepti, Vili,
Hanar, Nali,
Frag, Hornbori,
Freg i  Loni,
Einskjaldi,
Aurvang, Jari.

     14.               
Sad, patuljke
u pratnji Dvalinovoj
nabrojati moram.
sve do Lofara;
kamenje ostaviše,
i kroz vlažnu zemlju
dom svoj tražiše,
do Jorovola.

     15.               
Beše tu Draupnir
Dolgtrasir i Ori
Hlevang, Gloin,
Hor, Haugspori,
Skirnir, Virvir
Dori i Andvari,
Duf, Sirfir,
Skafid, Ai.

     16.               
Alf i Ingvi,
Fjalar, Frosti,
Fin i Ginar,
Eikinskjaldi;
svi potomci
plemena Lofarevog
neka se pamte,
dok vremena traju.






[1] Heimdalovi sinovi su ljudi jer je jer Heimdal u liku Riga začeo ljudski rod i podelio ga na tri staleža (poema Rigovo nabrajanje)

[2] Valfader tj. Otac palih je Odin

[3] Jotuni su džinovi, neprijatelji bogova, mada se sa bogovima međusobno žene i udaju. Oni su najstarija rasa a žive u svetu pod imenom Jotunheim. Proročica kaže da su je podigli Jotuni, dakle, ona je divovskog roda.

[4] Devet svetova koje spominje proročica Vala čine kosmičko drvo― jasen Igdrasil. Tih devet svetova su: Asgard (svet bogova Asira) Midgard (svet ljudi), Helheim ili Hel (svet mrtvih), Jotunheim (svet divova), Vanaheim (svet bogova Vanira), Svartalfheim (svet patuljaka), Ljosalfheim (svet vila), Muspelheim (svet vatrenih divova) i Nifelheim (carstvo leda).

[5] Treća strofa opisuje stvaranje sveta, sam trenutak prapočetka, kad je na svetu postojao samo bezdan Ginungagap i div Imir, od čijeg tela su, kasnije, bogovi načinili svet.

[6] Bur (Začetnik) bio je sin diva Burija koji je oživeo kada je krava Audhumla lizala kosmički led. Sinovi Bura su Odin, Vili i Ve. Midgard je svet ljudi a ova reč prevodi se kao središnji vrt.

[7] Sunce je kod Nordijaca ženskog pola

[8] Ovde vidimo da bogovi odlučuju demokratski, za šta postoji veoma jednostavno objašnjenje. Naime, ova pesma je, prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, najvećim delom je nastala u desetom veku (mada ima i starijih delova). Mesto njenog nastanka je Island ostrvo na kome je upravo u desetom veku uveden prvi evropski parlament Ting. Više informacija o Tingu i Altingu u Rečniku.

[9] Asiri ili Asi― jedna od dve rase bogova

[10] tri neveste divkinje su Norne―nordijske suđaje o kojima će biti više reči kasnije. Do ovog momenta bogovi su bezbrižni, oni igraju nekakvu igru na tablama ali dolaskom Norni sudbina kosmosa počinje da se oblikuje. A kao što ćemo na kraju Voluspe videti, ona nije nimalo milostiva prema nordijskim bogovima.

[11] Blain i Brim su neka od imena diva Imira. Imir je poslužio kao građa za sve što postoji u kosmosu pa i za stvaranje patuljaka.

[12] Motsognir znači umorni dok Durin znači pospani. Patuljci stvaraju oblike čoveku slične što se obično tumači kao stvaranje prvih ljudskih telesa. Videćemo kasnije ko je dao dušu i život ovim ljudskim telima.


уторак, 23. јануар 2018.

Voluspa

        17.             
Tad iz doma bogova
silnog i plemenitog
dođoše trojica,
iz moćne družbe;[1]
na  zemlji nađoše,
jadne i nemoćne,
Aska  i Emblu,
neznane sudbe.[2]

    18.         
Dah oni ne disahu,
bez razuma behu
nit’ krv nit zbor imahu,
ni boju dobru;
dah dade Odin
a razum Henir,
toplotu i boju
dade im Lodur.

    19.         
Jasen znam da stoji
Igdrasil se zove,
drvo veličanstveno
bele vode poje;
večno zelen stoji
kraj Urdinog vrela
s njega kaplje rosa,
i pada u dolje. [3]

       20.               
Iz doma po drvetom
njih tri dolaze
neveste mudre
neveste moćne:
Urd je jedna
Verdandi druga
ivere srezaše
Skuld se treća zove.
zakone doneše,
život dosudiše,
sinovima ljudi
sudbinu odrediše.



       21.               
 Sećam se rata,
 prvog na svetu.
 kad Gulveig bogovi
 na kopljima držaše.
 u dvorani Harovoj,[4]
 sažegoše plamenom;
 triput  izgore,
 i rodi se triput,
 mnogo, ne malo puta
 pa ipak još živi.[5]

         22.               
Heidi prozvaše,
u dom im pristiglu
vešticu vidovitu
što činjaše čini;
mađije znaše,
razum im začaraše,
radost beše ona
ženama zlim.

       23.               
Tad svi bogovi sedoše
na stolice za većanje
sveti i silni
počeše da većaju;
treba li bogovi
odštetu  da plate,
ili da svi bogovi
prime žrtvu svečanu.

       24.               
Koplje baci Odin
u buljuk nanišani,
pa započe bitka
prva na svetu;
bedem beše provaljen
na gradini Asa,
Vani polje preplaviše
i pregaziše ono
proroštvo rata.[6]

        25.               
Tad bogovi sedoše
na stolice za većanje
svi sveti i silni
održaše savet;
ko to sav vazduh
sa izdajom smeša
i Odovu nevestu
divovima dade.

       26.               
U naraslom besu
tad ustade Tor,
kad čuje takve stvari
on retko sedi;
i pogaziše se zakletve,
ugovori postojani,
dogovori tvrdi
reči i zaveti.[7]

        27.               
Znam i zvuk skrivenog
Heimdalovog roga
pod stablom svetog drveta
što doseže visoko;
na njega pada vodopad
iz zaloga Odinovog[8]
da nastavim, ili
sada znaš dovoljno?

      28.               
Sama  ja sedeh
kad me prastari potraži,
užas bogova,
pogleda me u oči;
Što me pitaš?
Što si došao ovamo?
Sve znam, Odine,
i gde ti je oko skriveno.


       29.               
Znam gde je skriveno
oko Odinovo,
u slavnom i dubokom
vrelu Mimirovom;
svakoga jutra Mimir pije
iz zaloga Odinovog,[9]
da nastavim, ili
sada znaš dovoljno?



[1] Ova trojica su Odin, Henir i Lodur (Loki) što saznajemo i iz sledeće strofe.

[2] Ask  i Embla su prvi ljudi, muškarac  i žena, stvoreni od jasena i breze.

[3] 19 i 20. strofa opisuju sveto drvo jasen, kosmičku osu. Pored njega je izvor diva Mimira poznat i kao izvor Urd. Kraj izvora sede tri Norne, nordijske Suđaje.

[4] dvorana ili Velika dvorana je Valhala, Hala Palih. Har je jedno od Odinovih imena i znači Visoki.

[5] Gulveig je Freja, nordijska boginja magije. Ona je iz plemena Vanira koja dolazi u posetu bogovima iz drugog plemena (Asir). Freja je takođe boginja rata i ljubavi, a vezana je i za sticanje bogatstva što o čemu govori i njeno drugo ime Gulveig  tj. moć zlata. Mnogi mit o spaljivanju Gulveig tumače kao opis procesa kovanja zlata. Na kraju ovog procesa zlato zasija u svom punom sjaju što se i vidi u novom imenu koje boginja dobija ―Heidi (svetla)

[6] u ovom delu Voluspe saznajemo o prvom ratu koji su započela dva božanska plemena― Asi i Vani. Asi su, pre svega, bogovi rata a najpoznatiji među njima su Odin i Tor. Vani su bogovi vode i plodnosti mada i oni imaju ratničke karakteristike kao što smo videli na Frejinom primeru i ovom primeru. U prvom ratu pobedu su odneli Vani provalivši bedem na gradini Asa.

[7] Ova strofa govori o jednom događaju koji je vezan za građenje Asgarda, staništa nordijskih bogova. Naime, bogovi su angažovali jednog diva da izgradi Asgard posle razaranja koje su počinili Vani. Div je sam sebi dao nemoguće kratak rok za posao, ali je tražio za nagradu Sunce i Mesec i Freju za ženu. Loki mu je obećao da će sve ovo dobiti, međutim, ovaj dogovor je bio prekršen jer su bogovi prevarili i ubili diva-graditelja.

[8] Heimdalov rog poziva bogove u bitku. U miru, on ga drži skrivenog a Vala otkriva mesto skrivanja. Naziv ovog roga je Gjalarhorn.

[9] Odin je svoje oko dao Mimiru, čuvaru izvora Urd, a za  uzvrat je dobio gutalj vode  iz ovog vrela mudrosti